Putovanje u Sarajevo,ne znam od kuda bih počela ...razmišljala sam dali da Vam pišem ili ne ali moram ,na kraju će te shvatiti i zašto.Krenuli smo u petak u 6 ujutro,svratili na benzinsku napuniti auto i ja svima uzela coffe to go pa me svako malo zafrkavali zbog toga.Buraz je stigao s puta u četvrtak u 23h s temp i bilo je izvjesno dali ćemo uopće ići al pojavio se ujutro.cijelim putem smo se smijali, pričali dogodovštine ....oko pol 10 svima kako bi ja rekla zaškripilo u trbuhu i ja izvadila sendviče - a svi rekli ma nemoj ih praviti ne trebaju nam a kad su ih vidjeli bilo u autu 10 min šutnje.na granici pregledavali osobnu samo od buraza i muža, malo dalje ugledala sam raj na zemlji- veliki štand s folk muzikom

al odlučili smo stati u povratku.

U Sarajevo smo stigli u pol 12,parkirali auto na nekom parkingu i uputili se prema hotelu.U hotelu nas je dočekala ljubazna cura ,dala nam je ključeve od soba i išli smo se raspremiti.svi pod tuš i za pol sata bili spremni s fotičima oko vrata u obilazak.Hotel je od Baščaršije bio udaljen 5min hoda.Spustili smo se u staro srce Sarajeva -Baščaršiju u kojoj me oduševio Sebilj -javna češma
http://imageshack.us/photo/my-images/11/baarija.jpg/ , šetali smo Baščaršijom i razgledavali njihove radnje- oduševile su me radnje s ručno izrađenim filđanima
http://imageshack.us/photo/my-images/851/filanh.jpg/ jedan takav set samo bakreni uzeli smo mojoj mami.
Bili smo u obilasku mostova na rijeci Miljacki , bili u muzeju sarajeva,vijećnici, to popodne se najviše zadržali na Baščaršiji.buraz i šogi se slikali u staroj nošnji, bili su odlični. Sreli Dinu Merlina i slikali se s njim , lik je car

Išli na čevape i baklavu i vratili se u hotel da odmorimo na sat dva.u pol 9 ja dobivam od buraza sms da jel imam još koji sendvič jer je njemu zaškripalo

. na večeru smo išli u Inat kuću -restoran tradicionalne bosanske kuhinje -bilo je njami njami
http://imageshack.us/photo/my-images/820/lonac.jpg/ a onda punih škemba krenuli na mjuzu - bilo je odlično ,cuga ,ples ....trbušne plesačice oko buraza i brata

.
Legli smo u 3 ujutro , ujutro u pol 9 bili na doručku i prvo smo išli u obilazak Begove Džamije

i onda krenuli na Vrelo Bosne , dogovor je bio da ne idemo autom nego tramvajem jer se mora N vozit tramvajem u kojem nema švercanja. Vozili se do zadnje stanice i pitamo di je vrelo bosne i kažu eno ga tamo

, šetamo mi i naiđemo na čovjeka s kočijom koji prevozi do Vrela Bosne al ja nisam se htjela voziti jer mu je konj jako smrdio i rekao nam da je ispred nas 6 km hoda bila sam luda . al vrijedilo je, Vrelo Bosne je izvor vode ispod planine ,vrijedilo je zaista hodanja.popili kavicu i pozvali taxi da nas odveze do tunela kod aerodroma.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Sarajevski_ratni_tunel , prolazeći kroz njega shvatiš šta su ljudi sve doživjeli .....bilo je zaista teško.vratili se na Baščaršiju oko 17 h , išli na najbolje čevape gdje sam ja tražila pomfrit uz njih a kaže konobar pa joj đečeš pomfrit uz čevape

pa onda na baklavu .navečer smo završili u kući Sevdaha u kojoj je pjevao jedan dečko božanstvenog glasa, sjeo je pored mene i pjevao mi

.
U nedjelju ujutro je bilo pakiranje i odlazak na pitu -ajme divote ,pa kupnja slatkih delicija bez kojih bi povratak u zgb bio grijeh .
Al ono što me najviše oduševilo je taj narod , toliko su pristupačni ,mi nikada nećemo biti takvi ...i za kraj ovo malo putovanje se ne može opisati rjećima ovo svakako treba doživjeti i ako ćete biti u mogučnosti ne oklijevajte ni sekunde nego krenite u grad koji ima dušu .....ovo nije moj zadnji posjet ..... to sam rekla pri odlasku .nadam se da Vas nisam ubila s ovom pričom i znam da nisam napisala sve šta sam mislila ali gradu i ljudima
