moj brat ima dvije curke, 3 i 5 godina, a one su mi i klencerice skupa s muževom nećakinjom koja ima 9 godina. ova najmađa će nositi prstenje u maloj košarici koju smo uzeli u sposi, a ove dvije veće će imati latice, pa će bacati.

još imamo dva dečkića od 2 i jedva godinu dana i još jednu curicu od 7 godina.
sve skupa 6 djece od 9 mjeseci do 9 godina.
svi će oni sjediti sa svojim roditeljima jer ih sve znam i da nabavimo poseban stol za njih, nitko ne bi sjedio za njim jer su svi razmaženi i moraju svojoj mamama i tatama sjediti na glavi. i sramežljivi su, jel'. oslobodit će se tijekom večeri, ali do tog vremena dok se ne upoznaju s drugom djecom, gdje bi sjedili? katastrofa. zato su sa svojim roditeljima.
međutim, sada imam problemček.
dragi i ja smo svojim nećakinjama namijenili uloge tih malih kencerica. one su time oduševljene i jedva čekaju.
međutim, dragi ima još jednu malu rođakinju (od sestrične kćer). mislim da bi njezini roditelji željeli da i ona bude klencerica. ali onda je tu i mali sin od mog bratića! pa ako će ta mala biti, mora i on.
e pa kako ljudima objasniti da ja ne želim da cijeli dječji vrtić hoda ispred nas u crkvi, nego samo naše 3 nećakinje?